Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi skupinski rad

O drami Gospoda Glembajevi PRVA SKUPINAPročitajte ulomak iz drame Gospoda Glembajevi i riješite pitanja u nastavku. Crveni salon sa žutom brokatnom garniturom šezdesetih godina. U pozadini dvokrilna vrata, otvorena, s perspektivom na nekoliko otvorenih i rasvijetljenih soba. Lijevo terasa odvojena od scene staklenim pomičnim vratima.. Na terasi kaktusi, palme i slamnata garnitura...a niz kamene stube silazi se u vrt. Vrata desno u blagovaonicu. Na zidovima crvenog salonaoko petnaest portreta gospode Glembajevih... Čitav je stan bogato rasvijetljen. Kasno je. Gosti odlaze iz blagovaonicce desno i prolaze sobama u perspektivi pozadine, onda lijevo. Upravo kada se je zavjesa digla, prešao je preko scene austrijski Feldmarschal-leutanat sa suprugom generalicom... Živa, banalna i glasna konverzacija na odlasku od koje se čuju samo pojedini uzvici... Ljubim ruke! Servus! Doviđenja, ekselenc! Preporučujem se, moj naklon... Sluga sam pokoran...(...)FabriczySo ist es![1] Treba se pokloniti i priznati, treba gledati pozitivno, nicht alles nur beschmutzen und niederziehen![2] (...) Svi ovi Glembajevi radili su i stjecali u prilikama mnogo težim nego što su današnje i daleko je, dragi moj amice[3], od onog Glemebaja s vagom u ruci do tvog gospodina oca, pravog i tajnog savjetnika, koji, kao što smo jutros čuli na svečanoj sjednici Trgovačke komore, zapošljava i hrani više od deset hiljada glava! Carisiime[4], da, tako je to!LeoneVama su još uvijek zdravice od banketa u glavi! Idite sutra na svečanu sjednicu Trgovačke komore, pak deklamirajte te svoje zdravice tamo! Što to meni pjevate, ja nisam nikakav jubilarac ni bankir! Ja sam u ovoj kući prolaznik, meni ove slike govore stvari mnogo tamnije od jedne zdravice! Za vas onaj Glembay drži u ruci crkvu, a za mene krvavi nož! Kao za koga! Was habe ich gesagt? Hab ich uberhaupt etwas gesagt?[5] Ja sam rekao što sam čuo: da je ovaj Glembaj varao na kartama, a onaj da je krivo vagao! (...)FabriczyJawohl, das ist die Barboczy Legende: die Glembays sind Morder und Falschspieler[6], i svi su Glembajevi prokleti To je bablja pripovijest!LeoneTako, to se je die Barboczy-Legende? Prekrasno! Uzmi samo od Četrdesetosme ovamo, molim te lijepo! Za ovu Ludvigu sam si rekao da se utopila, sama iz vlastite inicijative; i njen sin skočio je u vodu iz vlastite inicijative. Das hast du selber gesagt! Brat ovog ajznbanera (der die Wiener Hochbauer heiratete), der ist im Irrenhaus gestorben! Najstariji njegov sin, taj se je ustrijelio. Generalica Warroniggova dva puta se bacala u vodu (...) Tu je moja pokojna mama! Dobro! Ona nije Glembajevica, ali ona se otrovala u kompleksu Glembaj! Kannst du das vielleicht leugnen![7] Alice, a Alice, zar se nije utopila? Pokojni Ivan zar nije pao s trećeg kata?(...)Ušao je Glembay u pratnji dra Altmanna... Ekselencija Ignjat Glembay, šef firme Glembay Ltd. Company, bankir, veleindustrijalac i financijalni magnat, najstariji predstavnik otmjene patricijske obitelji, gospodin je elastičan, neobično dobro uzdržan u šezdeset i devetoj godini. On je u savršeno skrojenu fraku; gusta kovrčava, potpuno sijeda kosa, markantan nos, lice tvrdo, izbrijano i odlučno, obrve orlovske. Jaka nešto izbočena donja čeljust i neobično mišićave vilice...Ulazi Šarlota Castelli-Glembajeva u pratnji... Ballocsanszkoga i svog sedamnaestogodišnjeg sina Olivera Glembaja. Barunica Castelli-Glembay dama je u četrdeset i petoj godini, s tako svježim tijelom i kretnjama te joj nitko ne bi dao više od trideset i pet godina. Njena je kosa gotovo potpuno sijeda i kontrast između njenih mladenačkih sjajnih očiju i svježeg obraza čini te se njena frizura pričinja bijelom, napahanom perikom. Gospođa Castelli, apartna i duhovita dama, izgovara svoje rečenice precizno i vrlo logično... Obučena je u svijetlu čipkastu šampanj-gala toaletu s bogatim nakitom i neobično dubokim dekolteom... [1] Tako je![2] ... a ne samo sve prljati i omalovažavati[3] prijatelju[4] najdraži(5] Što sam ja rekao? Jesam li ja uopće nešto rekao?[6] No da, to je ona barboczyjevska legenda: Glembajevi su ubojice i varalice[7] Možeš li možda to poricati? Što Leone misli o predcima obitelji Glembaj? Kojim biste riječima okarakterizirali Glembajeve koje Leone spominje? Kakav dojam na vas ostavlja opis starog Ignjata Glembaja? Kakav dojam na vas ostavlja dom Glembajevih? DRUGA SKUPINAPročitajte ulomak iz drame Gospoda Glembajevi i riješite pitanja u nastavku. Odvjetnik obitelji Glembaj, Puba Fabriczy-Glembay, nakon završene svečanosti povodom jubileja osnivanja Glembajeve banke, čita novinski članak koji govori o skandalu koji je protresao obitelj...Puba:Dakle, molim: „Epilog jedne tragedije“. Sinoć oko devet sati, kada su se već zatvarali haustori, bacila se s trećeg kata bankirske kuće Glembay Ltd. dvadeset i tri godine stara krojačka radnica Fanika Canjeg i ostala na mjestu mrtva. Ime ove nesretne žene bit će poznato čitateljima našeg lista iz afere Glembay-Rupert koja je tako nepravedno svršila pred sudom. Naši čitatelji sjećaju se kako je milijunarka barunica Castelli-Glmbay, supruga bankira i veleindustrijalca Glembaja, pregazila na ulici svojim konjima sedamdeset i tri godine staru proleterku Rupertovu i, smrskavši joj glavu i polomivši joj sva rebra, usmrtila je na mjestu. Policija onda tu milostivu barunicu i suprugu bankira, koja je ubila jednu siromašnu radnicu, naravno, nije uhapsila, nego se ta dama, naravno, branila i obranila iz slobode. Sirota stara proleterka Rupertova, vraćajući se s posla kući, našla je smrt pod kotačima gospodskog četveroprega, ali nije bila, a to treba naročito da se naglasi, ni prva ni posljednja žrtva ove fine dame i barunice Castelli-Glembay...Pokojna Fanika Canjeg bila je nevjenčana žena Josipa Ruperta, jedinca stare Rupertove, koji je kao limarski pomoćnik pao s novogradnje i usmrtio se ostavivši svoju pred građanskim vlastima nezaštićenu ženu u blagoslovljenom stanju. Poslije katastrofalne smrti svoje svekrve Rupertove, pokojna Fanika Canjeg digla je u interesu svoga djeteta odštetnu parnicu protiv ubojice barunice Castelli ali je sud njen zahtjev odbio kao neosnovan. (...) Ta nepravda toliko je djelovala na Faniku da je sebi u posljednjem očaju oduzela mladi život, skočivši zajedno sa svojim sedmomjesečnim djetetom u ponor iz trećeg kata. Zanimljivo i nadasve karakteristično kod ovog krvavog događaja je svakako to da je pokojna Fanika Canjeg nekoliko minuta prije svoje smrti zvonila na gospodskim i milijunaškim vratima, ali su je odanle izbacili kao pseto na ulicu. Tako umiru siromasi pod kopitima gospodskih četveroprega...----------------------------------------------------------------------------------------Leone, sin starog Ignjata, vlasnika banke Glembaj, nije sasvim upoznat sa skandalom budući da ga jedanaest godina nije bilo kod kuće. Obitelj i njihovi prijatelji smišljaju način kako da riješe problem, odvjetnik predlaže da tuže novine za klevetu. Leone se u početku uopće ne uključuje u razgovor, ali na očev zahtjev i on iznosi svoje mišljenje...Leonemirno, svečano, nehajno, kao da je sav zaokupljen punjenjem svoje lule i kao da govori teške riječi, bezazleni i dobroćudno:Ja mislim da svi ti vaši razlozi i proturazlozi zajedno ne će oživiti one mrtve žene! Ona je skočila i za nju je svršeno! (...)Barunica CastelliNe misliš valjda da kažeš da sam ja nešto kriva tim ženama?LeoneTu se dogodilo to da je jedna žena sa svojim djetetom skočila iz trećeg kata i da su oboje mrtvi ... A ona je pet minuta prije toga pozvonila na glembajevskim vratima i tu su je bacili na ulicu! (...)Ja sam u ovoj kući na proputovanju, i ne leži u mojoj kompetenciji da mijenjam kućni red. Istina je da je ta žena bila na ovim vratima i da je plakala tu više od pola sata. Ali takav je kućni red: nitko tko nema vizitkarte ne može biti pripušten gospođi. (...) Ja sam rekao toj ženi neka se više ne ponizuje i neka više ne dolazi! Jer mi je rekla da je u posljednja dva dana bila ovdje sedam puta! (...) A ja sam joj odgovorio neka više ne dolazi jer koliko je meni poznato, nju ne će pustiti pred barunicu bez vizitkarte! Opiši što se dogodilo u aferi Glembay - Rupert. Jesu li Glembajevi mogli spriječiti samoubojstvo Fanike Canjeg? Što Leone misli o cijelom slučaju? TREĆA SKUPINAPročitajte ulomak iz drame Gospoda Glembajevi i riješite pitanja u nastavku. GlembayA ti si zapravo doputovao da prisustvuješ jubileju banke Glembay, Leone? Takav se jubilej ne slavi svake druge godine. To znači: ti nećeš prisustvovati sutrašnjoj svečanoj sjednici Komore?LeoneDa, ja sam doputovao da budem na tom jubileju. I ja sam konačno vidio tebe, mi smo se vidjeli! Ja sam jutros prisustvovao sjednici banke, a sutra sve je to više-manje gala predstava! Ja mislim da je najbolje da otputujem. Ja sam jedanaest godina odsutan, i vidiš, ja se više ne osjećam ovdje, kako da kažem: kod kuće! Der Mensch ist ein Gewohnheitstier![1] A to ćeš dopustiti i sam: na ovakvoj jednoj intimnoj slavi, u svojoj roditeljskoj kući osjećati se strancem, neke vrste prolaznikom, to baš nije najprijatniji osjećaj!GlembayTo zavisi od toga kako tko osjeća! Ja mislim da su ti tvoji osjećaji svakako potpuno neosnovani. Sve je to überspannt[2].Leoneustane nervozno kao da je uboden. On je nervozno reagirao na tu riječ.U čitavom svom rječniku ti nisi nešto druge riječi nego upravo: übespannt? To ste mi govorili od moje pete godine! Uostalom! On se svladao. Trijezno i mirno sa nešto maliciozno ironičnim prizvukom: Molim te, izvini, ali dopusti mi da te zapitam: kome sretnom slučaju imam da zahvalim ovaj tvoj kasni posjet?Stanka. Otac i sin dugo se gledaju okom u oko. Leone nakon stanke podigne obje ruke u ramenima, a zatim ih bespomoćno spusti.Glebay:No! I?LeoneNišta! Onda si čuo svaku moju riječ!GlembayNo! I? Stanka. I?Leone:Što i? To mi je Silberbrandt tek malo prije objasnio da si ti to čuo! Oprosti mi! Ja sam vio duboko uvjeren da si negdje u vrtu! Ja nisam imao nikakve zle namjere!Glembay:Nije sad riječ o tome da li si ti imao pri tome kakvu namjeru, nego je li to istina?Stanka.Leone:Ja mislim, da je suvišno da nas dvojica o tome ovdje izgovorimo ma i jednu riječ! Ja nisam ono rekao tebi nego Silberbrandtu!GlembayTako? A što bi ti uradio s čovjekom koji bi pred dva svjedoka izjavio da tvoja vlastita žena spava čitavu noć sa svojim ljubavnikom?LeoneNe znam!GlembayA tako? Ti ne znaš?LeoneNaravno da ne znam! Ja prije svega nemam žene, a drugo, ja nemam šezdeset i devet godina! Ja dakle ne znam što bih uradio na tvome mjestu!GlembayPa dobro molim te, uzmimo da je tako! Dobro! Ti ne znaš! Dobro! Molim te! Dobro! Pođe sobom i onda stane. Možeš li ti razgovarati sa mnom samo dvije minute kao prijatelj?LeoneNe! Na jedno pitanje, koje je u jednoj nijansi toplo zazvučalo, to je bilo suviše oštro. Osjetivši da je ta riječ bila prejaka, nastoji, poslije neugodne šutnje da je razvodni komentarom: Naime, ja, ja naime mislim, ljudi ili su prijatelji ili nisu! A na dvije minute ne može se biti prijateljem. I možda se nas dvojica niti ne poznajmo: u ovih jedanaest godina mi nismo gotovo nijedanput razgovarali, mislim, naime, od onog jutra kada su mamu našli mrtvu! I vidiš, ja ne bih htio biti neiskren: od mamine smrti ja nisam nijedanput osjetio potrebe da govorim s tobom prijateljski! (...) Ja smatram da je moj dolazak u ovaj glembajevski dom bio neke vrste posljednja sentimentalna zabluda. Ti si me pozvao pismeno, jubilej, obiteljski obziri i sve ono što već spada k ovoj slavi, ali to sve jače je od mojih nerva! Ja sam, kako ti veliš: überspannt! Mene smatraju „paranoidom“! Jednom „paranoidu“ ne treba ništa uzeti za zlo! Ali molim te da svakako uvažiš da sve ono što sam rekao Silberbrandtu nije bilo rečeno na tvoju adresu! Na moju časnu riječ, ja nisam imamo ni pojma da ti slušaš na terasi![1] Čovjek je životinja koja robuje svojim navikama![2] prenapeto Tko se sukobljava u ovom ulomku i zašto? Što stari Glembaj zamjera svome sinu? Što iz ulomka saznajmo o Leoneovu djetinjstvu? Kakvi su njegovi osjećaji prema njegovoj obitelji? Kako se Leone osjeća u svojoj kući? ČETVRTA SKUPINAPročitajte ulomak iz drame Gospoda Glembajevi i riješite pitanja u nastavku. Na kraju trećeg čina Leone je potpuno duševno rastrojen i iznemogao. Prepirka s ocem završila je tučom i očevim srčanim udarom i smrću. U razgovoru sa sestrom dominikankom Angelicom (koja se prije zaređenja zvala Beatrice i bila supruga Leoneova brata Ivana koji se ubio) iskreno joj priznaje svoje osjećaje prema vlastitoj obitelji i prema samome sebi kao dijelu te obitelji.LeoneOd prvoga dana kada sam počeo misliti, ne radim drugo nego se borim protiv Glembaja u samome sebi! To i jest najstrašnije u mojoj vlastitoj sudbini: ja sam čist, nepatvoreni, stopostotni Glembay! Sva ta moja mržnja na Glembajeve nije ništa drugo nego mržnja na samoga sebe. U Glembajevima ja sam sebe gledam kao u ogledalu!(...)Ti znaš, Beatrice: onog čovjeka ondje ja sam dotukao! Ja sam htio da oborim jednog tvrdog, ogrmonog Glembaya, a ono ondje bio je jedan desperater[1] pred stečajem! Strašilo bijedno za ptice. Ja sam se tukao s jednom fikcijom! Stanka. Leone, dišući kratko i uzrujano, suhim ustima kao u ognjici, brzo i nervozno, ali ne glasno: Sve je to kriminalno! Glembajevski kriminalno! (...)Glembajevi su ubojice! Onaj varaždinski Glembay koji drži remetinečku crkvu u ruci, on je u viničkoj šumi ubio i orobio jednog kranjskog zlatara koji je vozio u Varaždin crkvenu zlatninu! To sam čuo od jednog glembajevskog kočijaša koji je služio još kod pokojnog Ferdinanda (...)AngelicaLeone dragi, primiri se, to su nervi! Da ti doktor Altman da jedan šlafmitl[2]– da ga nazovem, on dolje pije čaj s Fabriczyjem. Leone Ali kakvi nervi! Hvala ti, ne trebam ništa! Kakvi nervi! Dobro je još da nisi rekla da sam überspannt![3] To je istina! Onaj varaždinski Glembay sagradio je zlatan barokni oltar u remetinečkoj župnoj crkvi za spas svoje duše, ali njegova duša nije se spasla! Eto, gledaj tamo onog Glemaja![4] (...) To je bila grozna grabežljiva životinja! I ta moja nečista mržnja na njega, od prvog dana otkada sam počeo misliti svojom glavom, to je eto glembajevsko, kriminalno u meni! To je glembajevska krv u meni! (...) Evo, onog kriminalnog noćašnjeg ja sam se godinama bojao. Kao jaguar s podvinutim repom, tako sam obilazio ovu tajnu. Ja jedanaest godina nisam dolazio u ovu kuću od straha pred zločinom, a kada sam se ipak jednog dana pojavio ovdje, namirisao sam odmah krv. U ovoj magli, među ovim mrtvacima, ja sam se instinktivno nečeg bojao, a opet sam u sebi perverzno uživao da će se ipak dati zgodna prilika. I kada se onda prilika doista vrlo zgodno stvorila, mjesto da se maknem od ponora, ja sam upravo majmunski neinteligentno skakao oko njega dok se onda sve skupa nije strovalilo! Još u posljednjoj sekundi meni je bilo jasno da će se dogoditi zlo, ali je strast bila jača od pameti! Glembajevski imperativ, taj me je savladao, i ja sam se zaprljao u svojoj vlastitoj krvi. Sve je to kaos, draga moja dobra Beatrice! Sve je to tako strašno! Bez suza i bez jecanja, taj njegov grč je grč čovjeka koji okrutno i beznadno misli o sebi.Angelicamiluje ga toplo i samilosno kao bolesno dijete: Ne Leone, sve to nije tako crno...LeoneO, kako si dobra, Beatrice! Jedina moguća svjetlost u svemu tome bila bi nečija čista ruka na mojoj tamnoj glavobolji! Pod magnetom nečije etičke inteligencije ja bih još mogao da sve to sperem sa sebe, u takvoj jednoj imaginarnoj nadzemaljskoj harmoniji ja bih još mogao da nađem svoj raison d'etre[5], i moj talenat mogao bi da se obrazloži, da se potvrdi, ja bih mogao da radim, da stvaram, da živim, da ozdravim – da izađem iz toga... [1] očajnik[2] sredstvo za spavanje[3] prenapet[4] misli na svoga oca koji leži mrtav u krevetu[5] razlog postojanja Zašto Leone Glembaj mrzi svoju obitelj? Kako se osjeća kao njezin član? Što je to „glembajevsko“ u Leoneu? Koja je Angelicina uloga u dijalogu? PETA SKUPINA Stari je Ignjat Glembaj dobio srčani udar nakon sukoba s Leoneom i umro. U trećem se činu prvi puta izravno sukobljavaju Leone i njegova maćeha barunica Castelli....Braunica CastelliJa znam, vi mene mrzite! Ja sam osjetila sada svaku vašu misao. Dok sam ja stajala uz Glembaja, ja znam što ste vi mislili: prije sedamnaest godina, kad je tu, na tom istom mjestu, ležala vaša pokojna gospođa majka, ja sam došla, kao i jutros, i vi ste sjedili na istom mjestu gdje i sada!LeoneDa! I vi ste donijeli buket Parma-ljubičica i imali ste svog maltezijanskog pinča na ruci. Danas nemate toga pinča, to je sva razlika! Onda ste postali legitimnom gospođom Glembay. Ako vam tko želi sreću, mogao bi vam čestitati! Poglavlje Glembay sretno ste likvidirali! Das Triester Palais haben Sie sich gesicheart, unda das Testament isti glucklich verscwenden![1] Ako što ostane od onih sedam milijuna asice, to će se razdijeliti ravnim nasljednicima.Barunica CastelliKoliko ja znam, vi ste u oporuci na prvom mjestu. I to izvolite uzeti na znanje: na moju ličnu intervenciju. Pokojnik je spram mene bio suviše džentlmen a da bi mi odbio tu moju molbu!LeoneHvala vam! Nisam nikada reflektirao na glembajevski novac, a pogotovo ne na glembajevske dugove!Barunica CastelliMir ist das ganz egal! Geschaftlich war ich immer desinteressiert![2]LeoneDakle, to vam vjerujem! U toj pasivi od sedam milijuna vi ste sebi spremili minimalno tri, koliko ja vas poznam!Barunica CastelliMolim vas zašto vi mene tako mrzite?Stanka. Šutnja.Barunica Castellinekako pomirljivo, lažljivo uvjerljivo, koketno i naivno: Što sam ja vama skrivila? Jesam li ja vama lično ikada učinila što nažao? Vi ste spram mene već godinama nepravedni, a ovo je istina: ako je u ovoj Glembajevoj kući ikada itko imao sve moje iskrene i potpune dezinteresne simpatije, to ste vili samo vi!(...)U čitavoj ovoj tamnoj glembajevskoj kući vi ste za mene bili jedina traka svjetlosti! Ja sam ušla u ovu kuću iz materijalnih razloga: ja to priznajem (...) S dvanaest godina ja sam ostala na ulici, Leone. Vi ne znate što to znači smucati se po parkovima na jesenjoj kiši, gladan i poderan i bez krova (...) I vidite: ja sam imala iza sebe tada već jedan degenerirani brak sa šezdesetogodišnjim barunom Castellijem i mnogo toga, no vjerujte mi, ja govorim pred mrtvim licem ovoga starca: za sve što sam ja morala u ovim posteljama i u ovom braku, ja sam bila vrlo slabo plaćena (...) ali ja sam, tako mi Bog pomogao, tu svoju glembajevsku transakciju jako skupo platila! Krvavo! (...) Vi znate i sami tko je bio vaš otac! I sve ono što ste vi njemu gore u sobi noćas nabrojili, sve sam to gledala iz kulisa punih dvadeset godina. Skrupellos, hart und schrecklich war dieser Glembay[3], i taj čovjek koji je mogao da zgazi nečiju egzistenciju wie einen Wurm[4], taj čovjek je postao ocem mog djeteta! Oliver je čisti, izrezani on! (...) Ovaj gospodin Glemebay, der wirkliche geheime Rat[5], ovdje leži razlog zločina i krivnje! A vi Leone najbolje znate i sami što znači glembajevska krv! I vidite: u ovom mom dvadesetogodišnjem strahu, u ovoj mojoj dvadesetogodišnjoj panici pred užasom te glembajeve krvi, vi ste me noćas tako strašno krivo optužili! (...)[1] Osigurali ste za sebe palaču u Trstu, a oporuka je sretno nestala![2] Meni je to potpuno svejedno! U poslovnom pogledu bila sam uvijek dezinteresirana![3] Bez skrupula, krut i strašan bio je taj Glembay[4] kao kakvog crva[5] pravi tajni savjetnik Što zaključujete iz ulomka, kakvi su odnosi između barunice Castelli i Leonea? Što barunica misli o svom mužu i obitelji Glembay? Kako se barunica opravdava? Što mislite je li joj Leone povjerovao?