Razumijem što čitam

Pažljivo pročitaj tekst. Željka Horvat - Vukelja Voćni gradićiOdmarali su se na najispupčenijem dijelu Istre u Puli. Lastavica je htjela da Zvončić svakako razgleda pulsku Arenu. Ali Mati su takvi obilasci bili dosadni.„Tebi je dosadno sve što nema veze s morem.“, počela mu je progovarati lastavica. Zvončić se prepao da će se porječkati, ali Mate odgovori nimalo svađalački: „Tako je, pogodila si. Zato ja lipo iden u škver, a vi gledajte starine koliko vas voja.“„U šver?“, nije razumio Zvončić.„U brodogradilište, lipi moj, u bodogradilište!“„Idemo i mi u brodogradilište, idemo.“, počeo je navijati Zvončić. Posve shvatljivo ta on još nijednom nije vidio brodogradilište. A kad su onamo stigli, uhvatio ih je strah. Sa svih se strana čulo udaranje, nabijanje, brenčanje motora, krčanje dizalica, lupanje po limu. Iz nekih su strojeva frcale iskre, iz drugih su plazili oštri i dugi plameni jezici, iz trećih se dimilo, iz četvrtih su sukljali oblaci pare…Galeb je sve to nadletio ne krijući oduševljenje: „Ne znaš di je lipše: ovdi ili u splitskon brodogradilištu! Gledaj, mali, koji morski divovi tu rastu…“A Zvončić se plašio tih čeličnih divova. Nekako mu je ipak bilo draže razgledati crkve i spomenike… Lastavica Lucija kao da je čitala patuljkove misli.„Imam prijedlog.“, rekla je Mati. „Zvončić i ja obići ćemo unutrašnjost Istre, a ti nas čekaj..“„…u Rijeci, u luci.“ dovrši spremno Mate.„Može! Za tjedan dana, kad sunce bude na sredini neba, naći ćemo se u riječkoj luci, na vrhu silosa. Ajde, bog!“I odleti.„Baš mi drago da smo opet malo samo.“, reče iskreno Zvončić.„Ne sviđa ti se moj prijatelj?“, pogleda ga Lucija.„Ma ne, on je dobar, i drag mi je, samo sve radi brzo: brzo govori, brzo leti, sve mi pokazuje i tumači pa se uz njega nekako brzo umorim…“„E, onda ćemo od sad sve polako i potanko.“, nasmiješi se Lucija.I doista, sljedeća su tri dana proveli leteći polako od jednog do drugog istarskog gradića i sela. Svi su ti gradići slični, smjestili su se na vrhovima brežuljaka, okružili se vinogradima, vrtovima, čempresima, ukrasili se kamenim zvonicima. A podno brežuljka pasu koze. I poneki vol. Veliki, jaki istraski vol šiljastih rogova.„Vodnjan, Višnjan, Grožnjan…“, izgovarao je Zvončić imena gradića koje su posjetili. „A zašto ne postoji Šljivan, Krušnjan, Dunjan, Lubenican…? Eh, da ne živim u Zagrebu, volio bih živjeti u jednom istarskom voćnom gradiću…“ Molim da odgovarate punim rečenicama.Koje likove upoznaješ na početku romana? U kojem se gradu nalaze? Što Lucija predlaže Zvončiću i Mati? Što o tom prijedlogu misli galeb? U brodogradilištu je Lucija osjetila Zvončićev strah. Što Lastavica predlaže? Gdje su i kada Lucija i ZVončić dogovorili ponovni susret s Matom? Koje su ljepote unutrašnjosti Istre patuljak i lastavica vidjeli? Što je zajedničko svim istarskim gradićima? Koji je od likova a) obziran i pažljiv b) plah i nesiguran c) neustrašiv i samouvjeren? Mate govori čakavskim narječjem. Pronađi u tekstu riječi kojima ćeš dokazati tu tvrdnju i ispiši ih. Navedi imena gradova koje su Zvončić i Lucija posjetili. Zašto ih Zvončić naziva voćnim gradićima?