Priče iz davnine

Dopuni. Bajka je prozno djelo s stvarnim i nestvarnim događajima te stvarnim i nestvarnim likovima. U bajci Kako je Potjeh tražio istinu stvarni su likovi: starac Vjest, Marun, Ljutiša i Potjeh, a Svarožić i Bjesomar s bjesovima nestvarnisu likovi preuzeti iz slavenske mitologije i usmenih narodnih priča. Što Marun, Ljutiša i Potjeh nisuvidjeli na skutu Svarožićeve kabanice? sve blago i sva polja i sva dobra i sva bogatstva sve vojske i sva koplja i sve sulice i sve vojskovođe i sve plijenove sve bukve, sve lipe, mlade grabiće i tanane javore, jabuku divljaku sve zvijezde i zvjezdice i mjesec i Vlašiće i vjetar i tamne oblake Spoji izraze i likove. Bjesomar - starac Vjest odnos neprijateljski Potjeh - treći bijes sukob i suživot starac Vjest beskrajna ljubav, bliskost Marun - Ljutiša lutanje, zaokupljenost poslom Poredaj događaje redoslijedom kojim su se odvijali u bajci Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica tako da ih spojiš s brojkama 1-5. 1. Rutvica i Jaglenac su ostali sami nakon majčine smrti. 2. Orao je uhvatio Rutvicu i odnio je nebu pod oblake. 3. Rutvica je ugledala crkvicu i sjetila se majke. 4. Rutvica se uhvatila za srce te se raskopčao zlatni pojas. 5. Rutvica se spustila na otoku na svetom jezeru navrh strašne Kitež-planine Zaokruži slova uz točne tvrdnje. Pastirica Milojka primila je kneginju i ovčjim ju mlijekom napojila. Kneginja se jako žurila na put i ostavila nesretnog kneževića u kolibi. Milojka je vjerno čuvala zlatni pojas i lančić na crvenoj vrpci. Milojkin muž želi prodati pojas vili Zatočnici kako bi se obogatio. Sretan kraj zaslužili su svi likovi ove bajke. Napiši ime uz odgovarajući kraj lika. kneginja u svoj grad se vratila knežević postao je slavan i knezom Rutvica udala se za kneza Relju Jaglenac odrastao u krasna momka koji jaše Šarca Koja bajka ti se najviše svidjela? Obrazloži svoj odabir. Okarakteriziraj Palunka. Tko je on, za čim žudi, kako se tijekom bajke mijenja? Dramatiziraj zadani ulomak. Napiši uvodnu didaskaliju, tekst napiši u obliku dijaloga s istaknutim dramskim licima, dijalogu pridruži odgovarajuće didaskalije. A na jezeru pred crkvicom sjedi Rutvica.Večer je, ali ne mogaše Rutvica zaspati od buke i nemira po planini, što muti tišinu nasvetome jezeru. Čula je Rutvica, kako huje i cvile Zatočnice i kako mumlja Medunka.Čula je, kako puše Zmaje iz sutjeske, i gledala, kako sipa oganj po planini.I sad gleda plamen gorući, što liže nebu pod oblake.Ali tada čuje nešto, mili Bože, što li čuje ona? Nasmijao se netko, ko praporac srebrni.Zakucalo srce u Rutvici.Nasmijao se opet onaj glasić.I ne može Rutvica da odoli, nego doziva sa otoka:— "Tko se ono smije u planini?" — milo pita Rutvica, al sve strepi: tko li će joj odgovoriti?— "Tko me ovo zove sa otoka?" — odgovara malen Jaglenčiću.Spozna Rutvica tepanje Jaglenčevo.— "Jaglenče! Brate moj jedini! " — kliče Rutvica i podiže se bijela na mjesečini.— "Rutvice! Sestrice!" — kliknu Jaglenac i poleti lagan kao noćna lepirica preko šaša, preko lopuča, preko trave vodene na otočić. Zagrliše se, izljubiše se, sjedoše na mjesečini pred crkvicom.