Drama, 8. r., B
Pozorno pročitaj ulomak, a zatim riješi zadatke. Nikolina Marinić, Planina (prema istoimenome dramskom tekstu)Dramske osobeANA, sedamnaestogodišnja gimnazijalka iz Rijeke; pomalo buntovna, voli prirodu, životinje i punk glazbu; najbolji prijatelj joj je pas Bobi, prijateljica Linda s kojom ide u razred (...)MAJKA, samohrana majka, udovica, četrdeset i četiri godine (...) Prvi prizorModerno namješten dnevni boravak. Čuje se glas voditelja radijskog programa i vesela glazba te zveckanje posuđa.(...)Majka odlaže oprano suđe iz perilice i razmješta ga po ormarima. Buka zveckanja posuđa ometa kreštavi glas radijskog voditelja ("…i zato iskoristite ovo prekrasno vrijeme na Kvarneru da provedete vikend sa svojim najmilijima. Odvedite u kino svoju ženu, na obiteljski izlet svoju obitelj, posvetite vrijeme svojim roditeljima. Uživajte u tim trenutcima koji čine život. Odjavljujem se s pjesmom…").MAMA (bijesno odlazi do radija, gasi ga i odlazi u suprotnom smjeru od onog s kojeg je Ana ušla): Ana, jesi li to ti?ANA(baca torbu u kut sobe i stoji gledajući u smjeru u kojem je otišla majka): Jesam, mama!MAMA (viče iz druge prostorije): Kako je bilo u školi?ANA (bezvoljno sjeda na stolac i vadi mobitel iz džepa): Kao i obično, mama. (...)MAMA (brzo ulazi u prostoriju, gleda se u ogledalce i stavlja ruž na usne): Ručak ti je u pećnici, jurim na posao. (...)ANA (prati je pogledom): Kuda ideš?MAMA (provjerava poslovnu torbu i sprema kablove od prijenosnog računala): Imam poslovni sastanak.ANA(bezvoljno, s rukama na stolnjaku): Kad se vraćaš?MAMA: Kasno navečer. (pogleda kćer) Čemu takav pogled! Hajde, nemoj biti razmažena. (blago) Znaš da moram raditi…ANA(udari slabašno šakama po stolu): Ali opet!MAMA (stane pokraj nje, pomiluje je po kosi i blago): Ana, nemoj mi otežavati. Nisi više dijete, sljedeće godine završavaš srednju školu. Hajde, nazovi Lindu pa zajedno rješavajte zadaću ili se zabavljajte nekako.ANA(namršteno): Neću je zvati. Ide mi na živce.MAMA (zabrinuto je pokuša zagrliti i poljubi je u čelo): Nešto se dogodilo s Lindom i tobom? Jeste li se opet posvađale? (...) (naglo i smeteno): Uh, vidi koliko je već sati. Zakasnit ću! Žurim, ispričat ćeš mi sutra ujutro što se dogodilo, može?ANA(prazno): Kad se vraćaš?MAMA (uzima stvari i kreće prema izlaznim vratima): Kasno. Sigurno ćeš već spavati. (zastane na vratima i pogleda prema Ani) Ana, nadoknadit ću ti sve ovo… nekako.Ljubi je i odlazi. (...) Drugi prizor (malo kasnije)Ana leži na sofi u dnevnom boravku. (...) Bobi leži pokraj Ane. (...)ANA (telefonira): (...) Bok, Ana je! Ma ništa… dosada. Nego, jesi za šetnju ili… a tako, već imaš dogovor. Aha, aha… U redu, vidimo se sutra u školi, bok!Sjedne na krevet i dugo gleda svoj odraz u ogledalu. Sjeda za računalo. Iza nje Bobi ustaje s kreveta, dolazi do nje i skače joj u krilo. Ana ga zagrli i zaplače u njegovo krzno. Treći prizor (jutro, drugi dan)Dnevni boravak. (...) Ana sjedi za stolom i rezignirano žvače doručak. (...) Dolazi mama.MAMA (nosi poslovnu torbu i vrećicu jabuka. Prilazi Ani i ljubi je): Dobro jutro, dušo! Kako si spavala?ANA: Onako. (igra se s priborom za jelo i sumnjičavo pogleda majku) Obukla si se. Ideš nekamo?MAMA (odlaže jabuke, uzima svežanj papira i sprema ih): Dušo, moram ti nešto reći. Nemoj se ljutiti, molim te, ali upravo sam saznala da moram na službeni put u Saudijsku Arabiju. Nažalost, svi letovi su popunjeni pa moram danas na put.ANA (plačnim glasom, ali odlučno): Ali mama, vikend je. Obećala si!Majka je pogleda.ANA (ustane): Sutra je tatina godišnjica. Obećala si da ćemo otići na Velebit.MAMA (držeći papir u rukama, papir zadrhti; dugo ne progovara, netremice promatra Anu, gotovo da je na rubu suza; odjednom se svlada): Dušo, moram nešto obaviti. Imam posla s papirima i još jedan kratki sastanak.Ana se okrene i bijesno je pogleda.MAMA (brzo, kreće prema njoj): Znam da ti je važno sutra biti na Velebitu, no morat ću odgoditi izlet za sljedeći vikend. Nemoj me gledati tako, osjećam se tako krivom… Obećavam da…ANA (suznih očiju, odmiče se od nje): Sve ti je važnije od mene! Od nas! Obećala si mi da ćemo otići sutra tamo gdje… (zaplače).MAMA (ispušta stvari iz ruku i kreće prema njoj): Ali dušo, nije tako. Radim sve ovo zbog nas, da nama bude bolje… misliš da ja ne bih išla, da ne bih radije bila s tobom nego…ANA(bijesno i glasno, odmiče se od nje): Ne vjerujem ti! (...) I dosta mi je svega! (odlazi iz sobe i demonstrativno lupa vratima. (...)) Četvrti prizor (isti dan, kasnije)Ana pakira ruksak u svojoj sobi. Bijesno otvara ormariće i ubacuje odjeću. Uzima fotografiju na kojoj su ona, njezina majka i otac. Zaplače. Stavi i fotografiju u ruksak. Bobi promatra, tužno je promatra vlažnih očiju prebacujući se sa šape na šapu i tiho cvili.ANA(klekne do Bobija): Ne gledaj me tako, Bobi! Ne mogu više ovako. Otkad tate nema, sve se promijenilo… (zaplače). Nema smisla… Moram otići tamo… (Bobi glasnije zacvili.) Ne možeš ići sa mnom, žao mi je. (Bobi glasno zalaje.) Bobi, molim te. Nemoj mi otežavati. (Zaplače, otvori vrata, okrene se i pogleda Bobija i ode (...))._Iz rječnika: netremice – ne trepnuvši, vrlo pažljivo 1. Nabroji dramske osobe koje sudjeluju u ovom ulomku. 2. Radnja ovoga ulomka odvija se unutar: nekoliko sati jednoga cijelog dana dva dana tri dana 3. Iz didaskalija prvoga prizora prepiši jednu riječ koja upućuje na Anino raspoloženje i osjećaje. Riječ prepiši na praznu crtu. 1. bezvoljno 4. Kako je Ana reagirala odmah nakon što joj je majka rekla da će se kasno vratiti s poslovnoga sastanka? pozvala je Bobija, zagrlila ga, a zatim zaplakala udarila je šakama po stolu udarila je nogom torbu koju je prije odložila bijesno je projurila kroz izlazna vrata 5. U trećem prizoru majka je Ani rekla da istog dana ide: na planinarenje na ljetovanje na službeni put u kratku šetnju 6. Ana je razočarana jer je na godišnjicu smrti svoga oca s majkom trebala posjetiti mjesto gdje je poginuo. Navedi ime toga mjesta (planine). 7. Radnja četvrtoga prizora odvija se: u dnevnom boravku u kuhinji u Aninoj sobi u dvorištu obiteljske kuće 8. Na crte pokraj sljedećih tvrdnji napiši T ako je tvrdnja točna ili N ako je tvrdnja netočna. Čin se dijeli na strofe. NRazgovor između dviju ili više dramskih osoba naziva se dramski dijalog. TDrama je književno djelo namijenjeno izvođenju na pozornici. TObilježje komedije jest ozbiljan način prikazivanja. NVrhunac drame naziva se i ekspozicija. N 9. Kako nazivamo vrstu drame koju izvodi samo jedan glumac? 10. Veći zaokruženi dio drame naziva se: poglavlje prizor dramska cjelina čin 11. Slika je dio drame prepoznatljiv po: spuštanju zastora promjeni izgleda pozornice ulasku nove dramske osobe na pozornicu promjeni govora dramskih osoba 12. Dopuni sljedeće rečenice tako da definicije budu točne. Odnos među dramskim osobama u nekom trenutku naziva se dramska situacija.Didaskalije su upute, obično napisane u zagradama, koje autor drame namjenjuje glumcu ili redatelju.Temelj dramske radnje, koji se razvija iz odnosa dramskih osoba i izaziva stalnu napetost, naziva se dramski sukob.Prostor (pozadina) zajedno s predmetnom stvarnošću (objektima) u kojem se zbiva radnja naziva se scenografija. 13. Kako nazivamo dramsko djelo u kojem se glavni junak sukobljava s okolinom zbog svojih visokih moralnih načela i koje najčešće završava tragičnom smrću glavnoga junaka?